Prilikom začeća i tokom ćelijske diobe, dolazi do kopiranja genetičkog materijala oba roditelja. Kopiranje materijala bez greške, garantuje kreiranje još jedne tipične jedinke – koja ima 46 hromozoma u tjelesnoj ćeliji, raspoređenih u 23 para. Svaka greška u kopiranju genetičkog materijala, rezultiraće nastankom različitih hromozomopatija. Promjena u broju i strukturi hromozoma može dovesti do sindroma koji sa sobom nose tešku kliničku sliku ili čak fatalni ishod.
Da bismo što bolje razumjeli hromozomopatije, prethodno se podrobnije moramo upoznati sa genima i hromozomima.
DNK, hromozomi i geni
Naše tijelo se sastoji od ogromnog broja ćelija (radi se o trilionima). Svaka od tih ćelija u sebi nosi zapis o načinu na koji organizam funkcioniše. Na osnovu zapisa, ćelija pristupa svojim zadacima. Taj zapis je zapravo utisnut u DNK. Grafički se DNK najčešće prikazuje “uvrnutim merdevinama”, pri čemu se svaka “prečka” sastoji od dvije baze, koje se spajaju na sredini.
Molekuli DNK se dalje grupišu u hromozome. Kao što smo već naveli, tjelesna ćelija tipične ljudske jedinke ima 46 hromozoma, koji su raspoređeni u 23 para. Različiti organizmi imaju različit broj parova hromozoma, a veći broj hromozomskih parova ne garantuje da je riječ o naprednijem organizmu (kokoška i konj imaju veći broj hromozoma od čovjeka).
Hromozomi se grupišu u segmente DNK, koje nazivamo genima. Geni zapravo govore ćelijama kako da funkcionišu, a odgovorni su i za osobine koje se fizički ili psihički ispoljavaju. Primjera radi, boja kose ili očiju, visina i ten – sve su to fizičke karakteristike koje su naslijeđene od roditelja i određene genima.
Šta su aneuploidije i koje su najčešće trizomije?
Ako se kopiranje genetičkog materijala odvija bez greške, u svakoj ćeliji embriona će se naći upareni hromozomi, a par se još naziva dizomik. Prva 22 para nazivamo autozomnim, dok 23. par određuje spol.
Aneuplodija
Aneuploidija predstavlja poremećaj broja hromozoma. Ako u ćeliji umjesto dva hromozoma (dizomik), postoji samo jedan (monozomik), dolazi do aneuploidije, jer je broj hromozoma 45, umjesto 46. Posljedica ovakve genetičke greške je pojava monozomija. Monozomije sa sobom uglavnom nose teške abnormalnosti koje onemogućavaju pravilan razvoj ćelija, te često izazivaju smrt ploda u veoma ranoj fazi trudnoće. Dakle, većina monozomija završava spontanim pobačajem i gubitkom ploda. Monozomija X hromozoma kod ženske djece (Tarnerov sindrom) je izuzetak, jer ima dobre prognoze i kompatibilna je sa životom i postpartum.
U genetici je preciznost veoma važna, tako da se poslovica “od viška glava ne boli” ne može primijeniti. Naime, ukoliko u ćeliji postoje tri hromozoma (trizomik) umesto jednog para (dizomik), također dolazi do aneuploidije – u ovom slučaju jer je broj hromozoma 47 umesto 46. Trizomija može pogoditi bilo koji hromozomski par, ali nije uvijek fatalna, kao što je to slučaj sa monozomijom. U zavisnosti od mjesta na kojem se nalaze, trizomije mogu dovesti do problema u rastu i razvoju ploda, do pojave zdravstvenih problema i karakterističnih fizičkih obilježja, a mogu uticati i na dužinu i kvalitet života. Daunov, Edvardsov i Patau sindrom su trizomije koje se najčešće sreću kod čovjeka i kompatibilne su sa životom postpartum.
Daunov sindrom
Daunov sindrom se još naziva i trizomija 21, zato što pogađa upravo 21. par hromozoma. Riječ je o jednoj od najčešćih hromozomskih abnormalnosti kod čovjeka, sa incidencom od 1:500 trudnoća. Trizomija 21 javlja se kada se prilikom začeća spoje jajna ćelija ili spermatozoid, koji posjeduju 24 umjesto tipična 23 hromozoma. Bez obzira da li je “falična” jajna ćelija ili je problem u spermatozoidu, tjelesna ćelija zametka će imati 47 hromozoma, umjesto tipičnih 46. Prepoznatljive fizičke karakteristike osobe pogođene Daunovim sindromom su: koso postavljene oči (“treći kapak”), mali obim glave i mali nos, mala usta, širok jezik koji viri iz usne duplje, male i slabo formirane uši, široke šake i kratki prsti (“brazda četiri prsta”), nizak tonus mišića. Više od polovine osoba pogođenih trizomijom 21 ima urođenu srčanu manu, a bilježe se i abnormalnosti probavnog trakta, kao i oštećenja sluha i vida. Imunitet je uglavnom prilično slab, što dovodi do čestih infekcija. Prisutna je uglavnom umjerena mentalna zaostalost (IQ 40-50), što omogućava djelimičnu samostalnost u odraslom dobu. Ipak, osoba sa Daunovim sindromom će cijeli svoj život imati potrebu za tuđom njegom i brigom. Danas osobe pogođene ovim sindromom žive i preko 50 godina.
Edvardsov sindrom
Edvardsov sindrom je trizomija koja nastaje kada se dodatna kopija pojavi na 18. hromozomu. Statistika pokazuje da se veliki broj trudnoća pogođenih trizomijom 18, završi spontanim pobačajem, dok većinu živorođenih beba čine djevojčice. Ipak, riječ je o jednoj od češćih trizomija, sa incidencom 1:6.000. U pitanju je sindrom koji sa sobom nosi veoma tešku kliničku sliku, a prosječan životni vijek je samo 5-10 dana. Većina djece svoju bitku gubi već nakon drugog mjeseca života, dok manje od 1% doživi desetu godinu. Fizičke karakteristike koje se vezuju za djecu rođenu s Edvardsovim sindromom su: niska tjelesna težina na rođenju, neprirodno oblikovana glava, rascijep nepca i usne, nisko postavljene ušne školjke, mala i nerazvijena brada, sitne oči i kapci spušteni na polovinu očiju, prsti su dugi, preklopljeni i stisnuti u pesnicu, dok su palčevi i nokti nerazvijeni. Sindrom pogađa i donje ekstremitete, te su noge često nepravilno razvijene, usljed malformacije ili nedostatka kostiju. Unutrašnji organski sistemi također trpe: česti problemi sa srcem, bubrezima, gastrointestinalnim traktom i plućima. Reproduktivni organi često imaju malformacije. Sindrom uglavnom prate mentalna zaostalost i usporen motorički razvoj.
Patau sindrom
Patau sindrom se još naziva trizomija 13 ili trizomija D. Dodatna kopija pogađa 13. hromozom. Incidenca je 1:10.000 živorođenih beba. Dijete pogođeno Patau sindromom pati od teške ometenosti u mentalnom i fizičkom razvoju, a abnormalnosti se pronalaze i na unutrašnjim organima, kao što su srce, mozak, pluća i bubrezi. Tipične fizičke karakteristike djeteta pogođenog trizomijom 13 su: rascijep usne, vilice i nepca, višak prstiju (polidaktilija), smanjen obim glave (mikrocefalija), preponska i pupčana kila, nepravilno formiran nos, malformacije očiju. Prognoze su uglavnom veome loše – dijete neće doživjeti ni prvu godinu života. Ozbiljna mentalna ometenost ne dozvoljava djetetu bilo kakav vid samostalnosti.
Trizomije spolnih hromozoma
Osim autozomnih, trizomije mogu pogoditi i spolne hromozome. Određene trizomije su dešavaju samo kod djevojčica, dok druge pogađaju isključivo dječake.
Trizomija XXY
Trizomija XXY ili Klinefelterov sindrom, pogađa dječake. Incidenca je 1:1.000 živorođenih dječaka. Kod dječaka se, posebno u pubertetu, primjećuje razvoj tipično ženskih sekundarnih spolnih karakteristika: uža ramena, širi kukovi, smanjena i tipično ženska maljavost, dugi ekstremiteti i nježniji glas. Već na rođenju je moguće primjetiti male i slabo razvijene testise, a kasnije se uglavnom dijagnostikuje i sterilitet.
Trizomija XYY
Trizomija XYY ili Jakobsonov sindrom – incidenca je 1:100.000, te je dvostruko vjerovatnije da će se javiti kod djevojčica nego kod dječaka. Tipične fizičke karakteristike su: male uši, široko postavljene oči i kapci spušteni na pola oka, tanka gornja usna, mala donja vilica. Mogu se javiti problemi s krvarenjem, srcem i bubrezima, a imuni sistem je najčešće prilično slab. Uglavnom se dijagnostikuje neplodnost, poremećaj pažnje i problemi s govorom.
Trizomija X hromozoma
Trizomija X hromozoma, pogađa jednu od 1.000 novorođenih djevojčica. Simptomi mogu varirati – od toliko blagih da stanje ostaje nedijagnostikovano, do izraženih. Fizičke karakteristike sindroma su: manja glava od prosjeka, natprosječna visina, slab tonus mišića. Ponekad se javljaju srčani ili bubrežni problemi. Kod djevojčica se može primijetiti kašnjenje u govoru, poteškoće u učenju i izvršnom funkcionisanju. Biće im teže da se usredsrede na određeni zadatak, komuniciraju s drugim ljudima i vremenski se organizuju. Mogu se primijetiti i određene karakteristike autizma, poput slabije razvijenih socijalnih vještina i anksioznosti.
Da li postoji lijek za trizomije?
Lijek za trizomije, nažalost, ne postoji. Dakle, izlječenje nije moguće, pa se svi napori usmjeravaju na palijativno zbrinjavanje i simptomatsko liječenje, kako bi se ublažio bol ili neprijatnost i poboljšao kvalitet života. Određene trizomije mogu ozbiljno narušiti kvalitet života djeteta i skratiti životni vijek, dok su druge gotovo asimptomatske. Ono što im je zajedničko, jeste da nada u izlječenje ne postoji.
Za nastanak trizomije ne postoji ni “glavni krivac”. Naime, trizomija se može javiti kod djeteta savršeno zdravih roditelja, a rezultat je obične greške u kopiranju genetičkog materijala prilikom ćelijske diobe. Prosto rečeno – igrali smo genetičku lutriju i izgubili. U veoma malom procentu se pojava ovih hromozomopatija može povezati s nasljeđem – asimptomatska translokacija kod roditelja. Međutim, istraživanja pokazuju da se za određene trizomije (posebno Daunov, Edvardsov i Patau sindrom), povećan rizik od nastanka aneuploidije može povezati sa majčinim godinama. Što je majka starija – veće su šanse da će roditi dijete sa navedenim trizomijama.
Rana dijagnostika
Ako ne postoji lijek, sljedeća najbolja opcija je rana dijagnostika. Prenatalno testiranje omogućava otkrivanje određenih hromozomopatija i spola djeteta, u veoma ranoj fazi trudnoće. Premium Genetics monogenske i Premium Genetics prenatalni test dostupni već od 9. nedjelje trudnoće i namijenjeni su svim trudnicama. Riječ je o preciznim, pouzdanim, brzim, pristupačnim i neinvazivnim testovima, koji ne nose rizik ni po mamu ni po bebu. Premium Genetics prenatalni test otkriva autozomne aneuploidije, aneuploidije spolnih hromozoma, mikrodelecije i spol bebe. Analiza se vrši na malom uzorku majčine venske krvi. Premium Genetics monogenske može otkriti 8 aneuploidija, preko 100 nasljednih bolesti, 5 mikrodelecionih sindroma i jedini je prenatalni test u kojem mogu da učestvuju i tate!
Važno je napomenuti da neinvazivno prenatalno testiranje ukazuje na mogućnost postojanja određenog oboljenja ili poremećaja. Da bi se dijagnoza zatim potvrdila, neophodno je sprovesti invazivne dijagnostičke procedure. Međutim, ukoliko nalaz prenatalnog testiranja ne ukazuje na bilo kakve abnormalnosti, trudnica se ne mora izlagati bolnim procedurama koje sa sobom nose rizik od pobačaja i oštećenja ploda. Za trizomije ne postoji lijek. Prenatalno testiranje i rana dijagnostika će roditeljima obezbijediti dovoljno vremena da se informišu, razmisle i donesu odluku o narednim koracima.
