Tripl (Triple) test – Šta je i kako se tumači?

Tripl test

Pored dabl testa, trudnice često zanima da saznaju više o tome šta je tripl test i zašto se on radi. Skrining testovi, kao što su dabl i tripl test, pomažu da se utvrdi da li je neophodno trudnicu uputiti na dalje dijagnostičke pretrage, ukoliko neki od parametara pokažu takvu potrebu.

Ako rezultati dabl testa, koji se radi od 12. do 14. nedjelje trudnoće, pokažu mogućnost prisustva neke od hromozomskih anomalija, tada ljekar trudnicu često upućuje na tripl test, koji se izvodi od 15. do 20. nedjelje trudnoće.

Tripl test je, kao i dabl, neinvazivni prenatalni skrining test, ali za razliku od neinvazivnih prenatalnih testova (NIPT), on kao i dabl daje rezultat kroz statističku vjerovatnoću.

Za razliku od navedenih skrining testova, postoje i dijagnostički invazivni testovi, koji služe za konačno postavljanje dijagnoze. Dijagnostički invazivni testovi su amniocenteza i biopsija horionskih čupica. Skrining testovi se koriste za utvrđivanje potrebe da za daljim invazivnim dijagnostičkim ispitivanjima.

Svrha skrining testova je prepoznavanje onih trudnica koje imaju povećan rizik da beba ima neku od hromozomskih anomalija, odnosno poremećaj u broju hromozoma bebe ili poremećaj u strukturi hromozoma (koji se utvrđuje Premium Genetics prenatalnim testom, čak i kod blizanačkih trudnoća). Prednost skrining testova je ta što su neinvazivni, te samim tim ne nose apsolutno nikakav rizik po zdravlje trudnice i bebe. Ako skrining testovi pokažu visok rizik, tad se trudnica upućuje na invazivne dijagnostičke analize, a u slučaju negativnog nalaza skrining testa, trudnica izbjegava invazivne procedure.

Koji je cilj Tripl testa?

Cilj tripl testa je da se utvrdi stepen rizika postojanja najčešćih hromozomskih poremećaja, a to su: 

Daunov sindrom

Daunov sindrom (trizomija 21) – gdje svaka ćelija u organizmu ima tri kopije hromozoma 21, umjesto uobičajene dvije

Edvardsov sindrom

Edvardsov sindrom (trizomija 18) – ona nastaje zbog prisustva tri hromozoma 18 u svakoj ćeliji, umjesto uobičajena dva

Defekt neuralne cijevi

Defent neuralne cijevi predstavlja poremećaj u razvoju mozga i kičmene moždine

Tripl test sam po sebi (bez dodatnog ultrazvučnog nalaza i dijagostičkih testova) daje samo statistički iskaz o povećanoj šansi, ali ne postavlja dijagnozu. 

Šta analizira tripl test, a što nije prethodno analizirao dabl test?

Ono što za razliku od dabl testa analizira tripl test, jesu naredni parametri iz krvi majke:

AFP

AFP je protein koji proizvodi fetus

hCG

hCG je hormon koji stvara placenta

E3(nekonjugovani estriol)

E3 je estrogen koji stvara placenta i fetus

Svaki od gore navedenih markera (AFP, hCG i E3) daju određeni uvid u genetske poremećaje koji se potencijalno mogu javiti. Kada se uzmu u obzir vrijednosti ovih parametara, u kombinaciji sa nalazom ultrazvuka i sa ostalim faktorima, kao što su starost trudnice, hronične bolesti, višeplodna trudnoća, period trudnoće i ostalo, tada se vrši procjena koliki je rizik da kod bebe postoji određena hromozomska anomalija.

Dakle, da zaključimo: tripl test spada u kombinovane biohemijske testove, gde se kombinuju podaci koji su dobiveni na osnovu biohemijskih parametara iz krvi trudnice i nalazi ultrazvučnog pregleda.

Kada uraditi Tripl test?

Tripl test bi bilo najbolje uraditi u drugom trimestru, tačnije između 15. i 20. nedjelje trudnoće.

Koji parametri su važni za tripl test?

Parametri koji su izuzetno važni za tripl test su:

  • starost majke,
  • broj fetusa, odnosno da li je višeplodna trudnoća u pitanju,
  • BMI, odnosno težina majke,
  • da li je trudnoća začeta prirodnim putem ili VTO,
  • navike i zdravstveno stanje trudnice (konzumiranje cigareta, dijabetes i ostalo).

U kojim slučajevima se preporučuje Tripl test?

Tripl test se preporučuje u sledećim slučajevima:

  • kod lošeg nalaza dabl testa (kada rezultat pokazuje visok rizik na pojavu hromozomskih anomalija),
  • kod trudnica koje su starije od 35 godina,
  • kod trudnica sa dijabetesom,
  • u slučaju postojanja porodične historije gde su se rađala djeca sa anomalijama,
  • u ostalim slučajevima po procjeni ginekologa.

Priprema za tripl test

Za izvođenje tripl testa nije potrebna nikakva prethodna priprema, ali se prije laboratorijskih analiza radi detaljan ultrazvučni pregled. Tačnije, poželjno je da se sve to uradi u jednom danu, jer se mora uzeti u obzir da je ovo kombinovani test i da je izuzetno važno da sve navedeno bude usklađeno, kako bi rezultat mogao biti što pouzdaniji.

Koliko je pouzdan tripl test?

Statistički podaci o pouzdanosti su sljedeći:

  • U slučajevima defekta neuralne cijevi, kao što je spina bifida, Tripl test uspješno predviđa defekat u 80 od 100 slučajeva,
     
  • U slučajevima defekta neuralne cijevi, kao što je anencefalija, Tripl test uspješno predviđa defekat u 90 od 100 slučajeva,
     
  • U slučajevima Daunovog sindroma, Tripl test uspješno predviđa defekat u 69 od 100 slučajeva. 

Shodno ovome, Tripl test u značajnom procentu može dati lažno negativan rezultat i propustiti postojanje defekta. Zato se svim trudnicama koje žele sigurnu i bezbrižnu trudnoću, kao najpouzdaniji skrining, koji ne daje rezultat vjerovatnoćom, nego precizno detektuje prisustvo genetskih anomalija, preporučuje neinvazivni prenatalni test (NIPT).

Kako se iskazuje rezultat tripl testa?

Dakle, rezultati pokazuju da li postoji visok rizik od postojanja neke od ovih hromozomskih abnormalnosti, ali ne pokazuju suštinski da li beba zaista ima neki od ovih poremećaja. Konačna dijagnoza se može postaviti samo putem dijagnostičkih procedura, kao što je amniocenteza.

Faktori rizika za postojanje Daunovog sindroma  na osnovu starosne dobi majke su sljedeći:

Uzećemo na primjer trudnicu koja ima 38 godina. Te trudnice veoma često imaju „loše“ rezultate tripl testa, a to apsolutno ne znači da neće roditi u potpunosti zdravu bebu. Isto tako, poznato je da bebe sa Daunovim sindromom rađaju i vrlo mlade majke, odnosno da statistički parametri najčešće nisu nikakva garancija ni u kom slučaju. Ako žena ima 38 godina faktor rizika da dijete ima Daunov sindrom može iznositi 1:180, ali analiza biohemijskih markera može da pokaže da on iznosi 1:300.

Zašto je neinvazivni prenatalni test (NIPT) sigurniji izbor od dabl i tripl testa?

Neinvazivni prenatalni test (NIPT)  spada u grupu tzv. skrining testova koji analizira slobodnocirkulišuću DNK fetusa, sa ciljem otkrivanja raznih genetskih abnormalnosti. Majčina krv sadrži sopstvenu i fetalnu (bebinu) DNK. Bebina DNK cirkuliše u krvotoku majke u formi malih fragmenata i pouzdano se detektuje u cirkulaciji već posle 7. nedjelje trudnoće.

Međutim, minimalna količina od 2 ,8% DNK fetusa, koja je neophodna da bi rezultat prenatalnog testa bio precizan i pouzdan, dostigne se uglavnom poslije 9. nedjelje trudnoće, što je i donja granica za izvođenje prenatalnog testa. Kako su fragmenti fetalne DNK mnogo kraći od majčine DNK, moguće je  izolovati ih i na vrlo jednostavan način i već u ranom periodu trudnoće budući roditelji dobijaju informaciju o genetskom zdravlju bebe.

Da li je prenatalni test opasan?

Prenatalni test je vrlo komforan za trudnice i ne nosi nikakav rizik po majku i bebu. Sama procedura je jednostavna i podrazumijeva rutinsko vađenje male količina venske krvi majke. Na ovaj način, neinvazivni prenatalni test omogućava trudnicama da izbjegnu nepotrebno izlaganje invazivnim metodama poput amniocenteze, biopsije horionskih čupica, kordocenteze. Prilikom izvođenja prenatalnog testa ne postoji rizik od krvarenja, prijevremenih kontrakcija, pobačaja ili infekcija koji postoji kod invazivnih dijagnostičkih metoda.

Prenatalni test moguće je uraditi već od 9. nedjelje trudnoće, što pruža mogućnost budućim roditeljima da na vrijeme otkriju da li postoji neka hromozomopatija kod bebe. Za invazivne dijagnostičke metode se čeka veća starost trudnoće, a pritom nose i određene rizike.

Šta se može otkriti prenatalnim testom?

Hromozomopatije su poremećaji uzrokovani viškom ili manjkom hromozoma, odnosno hromozomskog segmenta.

Studije pokazuju da oko 7:1000 živorođene djece ima neku hromozomsku anomaliju, dok je čak polovina spontanih pobačaja u ranoj fazi trudnoće uzrokovana hromozomskim poremećajima.  Često se mogu biti i uzrok neplodnosti (npr. poremećaji u broju spolnih hromozoma).

Na koje grupe se mogu podijeliti hromozomske bolesti?

Sve hromozomske bolesti mogu se podijeliti na dvije velike grupe:

Poremećaji u broju hromozoma

Ovdje spadaju bolesti gdje postoji višak ili manjak hromozoma

Poremećaji u strukturi hromozoma

Ovdje spadaju bolesti gdje postoji višak ili manjak dijela hromozoma

Sve ćelije u ljudskom tijelu sadrže 23 para hromozoma tj. ukupno 46 hromozoma. Od toga su 1-22 para isti za muški i ženski spol i  nazivaju se autozomni hromozomi, dok 23 par čine spolni hromozomi, XX za ženski spol, a XY za muški spol.

Najčešći poremećaj u broju hromozoma jesu upravo trizomije kod kojih je registrovano postojanje tri hromozoma, umjesto dva što znači da je jedan u višku. Utvrđeno je postojanje trizomija svih autozomnih hromozoma 2-22  para hromozoma osim hromozoma 1 (kompletna trizomija  hromozoma 1 za sada ne postoji), kao i trizomije spolnih hromozoma koji su 23. par.

Najveći broj autozomnih trizomija 1-22 para se završava ranim spontanim pobačajem u prvom trimestru trudnoće, te kao takve nisu predmet interesovanja kada je u pitanju prenatalno testiranje, za razliku od trizomija 13 (Patau sindrom), 18 (Edvardsov sindrom), 21 (Daunov sindrom), koje imaju visok stepen preživljavanja i praćene su tjelesnim i mentalnim oštećenjima u različitom stepenu.

Aneuplodije spolnih hromozoma su često zastupljene u živorođenoj populaciji, a odlikuju se viškom ili manjkom X, odnosno Y hromozoma.

Ovakve greške se mogu javiti kod svih osoba, ali im je učestalost veća što su roditelji stariji. U pojedinim slučajevima one mogu biti posljedica genetičke promjene koja postoji kod roditelja. Kao dominantan simptom javlja se sterilitet. Promjene u fizičkom izgledu postoje ali su blaže nego kod aneuploidija autozomnih hromozoma. Razlog tome je manji broj gena koji se nalazi na spolnim hromozomima u odnosu na autozomne.

Za ovakve poremećaje važno je znati da se ne mogu otkriti čak ni redovnim ultrazvučnim pregledima, jer ne postoji marker na osnovu koga bi Vaš ljekar posumnjao da se sigurno radi o takvoj vrsti bolesti. Zato neke ostanu neotkrivene sve do momenta rođenja djeteta. Neivazivni prenatalni testovi najbolje otkrivaju ovakve vrste poremećaja.

Poremećaji u strukturi hromozoma su vrsta poremećaja koji za posljedicu imaju višak ili manjak genetskog materijala, a samim tim praćeni su i odeđenim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.

Mogu nastati u bilo kojoj trudnoći, dok se neke od njih npr. mikrodelecije ne mogu detektovati, čak ni standardnom amniocentezom. Žene koje su na programu vantjelesne oplodnje su u daleko većem riziku od nastanka nekog strukturnog poremećaja.

Sve pripadnice ženskog spola su pod određenim rizikom za nastanak neke hromozomopatije i one se mogu javiti u bilo kojoj trudnoći, bez obzira na to da li već imaju zdravo potomstvo. Hromozomopatije nastaju kao posljedica greške tokom diobe ćelija ili u manjem procentu slučajeva mogu biti i nasljedne.

Danas postoje brojni prenatalni testovi koji su potpuno bezbjedni i precizniji od skrining testova, kao što su dabl/tripl testovi, o kojima smo pričali u prvom dijelu ovog teksta. Međutim, ne izvode se svi na isti način, istom tehnologijom, nisu iste preciznosti ili ne izvještavaju o količini izmjerene bebine DNK u krvotoku majke tzv. fetalna frakcija.

Premium Genetics prenatalni test može se izvesti od 9. nedjelje trudnoće i dostupan je kako za jednoplodne tako i za blizanačke trudnoće.

Sopstvenom, patentiranom tehnologijom ciljane analize sekvenci (TACS – target capture sequences) targetiraju se i analiziraju samo oni hromozomi koji predstavljaju predmet interesovanja i to samo na onim dijelovima hromozoma koji su od kliničkog značaja. Baš ti dijelovi hromozoma čitaju se u prosjeku 400 puta, čak i do 10 puta više od ostalih testova što povećava preciznost. Test se izvodi na Illumina platformi koja je za sada najsavremenija platforma, odnosno zlatni standard za izvođenje prenatalnih testova.

Premium Genetics prenatalni test zahvaljujući najnaprednijoj tehnologiji precizno meri udeo bebine DNK u krvi majke i  izveštaj fetalne frakcije baziran je isključivo na zaista pronađenoj fetalnoj DNK. Ovo je izuzetno važno, jer loša procena udela bebine DNK dovodi do nepouzdanih rezultata, dok sa preciznim mjerenjem i sigurnim izvještajem o bebinoj DNK osigurava najmanji procenat lažno pozitivnih rezultata i pouzdanost veća od 99,99%.

Premium Genetics prenatalni test analizira samo najčešće trizomije (Daunov, Edvardsov, Patau sindrom), aneuploidije polnih hromozoma i mikrodelecije koje su kompatibilne sa životom i nakon 10. nedjelje trudnoće. Analiza trizomija koje nisu kompatibilne sa životom kod testova koji ih rade, dovodi do visokog procenta lažno pozitivnih rezultata što dodatno dovodi do pojave straha kod trudnica.

Koji neinvazivni prenatalni test analizira najviše?

Značajnu prednost u odnosu na sve testove ima Premium Genetics monogenske test koji pored trizomija, aneuploidija polnih hromozoma i mikrodelecija, analizira  dodatno još 100 naslednih monogenskih bolesti poput cistične fibroze, policistične bolesti bubrega, raznih metaboličkih bolesti…Ovo je jedini test u kome učestvuju i buduće tate, a test se izvodi kod jedoplodnih i blizanačkih trudnoća.

S obzirom da hromozomopatije značajno mogu uticati na kvalitet života djeteta, ali i cijele porodice značajno je otkriti ih još u ranoj fazi trudnoće.