Bulozna epidermioliza (Epidermolysis bullosa) – kako se dijagnostikuje i liječi?

Epidermolysis bullosa

Šta je Epidermolysis bullosa?

Epidermolysis bullosa (Bulozna epidermioliza) je teško, rijetko oboljenje kože u kome je koža veoma nežna i osjetljiva, tako da i pri najmanjem dodiru ili pritisku nastaju njena oštećenja.

Do danas, nauka je otkrila preko 20 tipova bolesti Epidermolysis bullosa. Tipovi ovog teškog oboljenja se međusobno razlikuju prema težini simptoma, morfološkim promenama na koži ili načinu nasljeđivanja. Zavisno od tipa bolesti, simptomi variraju od relativno blagih do teških i vrlo teških. Kod najtežih oblika, bolest dovodi do smrtnog ishoda u najranijem periodu života.

Zbog velike osjetljivosti kože, djeca oboljela od bolesti Epidermolysis bullosa su poznata kao “djeca leptiri”. Većina oboljele djece (>80%) su invalidi već nakon prvih nekoliko godina života.

Normalno, za povezivanje različitih slojeva i ćelija u koži su odgovorni različiti proteini (bjelančevine). Kod nasljednih buloznih epidermioliza postoji urođen nedostatak – poremećaj strukture ili smanjen kvalitet ovih proteina, što dovodi do odvajanja različitih slojeva u koži i sluzokožama.

Na osnovu sloja kože koji se odvaja, razlikuju se osnovni tipovi Epidermolysis bullosa-e (bulozne epidermiolize):

  • neožiljna ili simplex – dolazi do odvajanja pokožice
  • junkciona ili atrofična – dolazi do odvajanja kože
  • distrofična ili ožiljna – dolazi do odvajanja potkožnog tkiva

Epidermolysis bullosa se javlja podjednako kod oba pola i podjednako u svim rasama i etničkim grupama.

Karakteristike junkcione Epidermolysis bullosa-e

Junkciona bulozna epidermioliza je urođeno oboljenje koje se nasljeđuje autozomno recesivnim načinom nasljeđivanja. Koža djece koja nasljede ovo oboljenje od svojih roditelja je vrlo nežna i sklona stvaranju plikova.

Epidermolysis bullosa - Karakteristike

Postoje dva podtipa junkcione Epidermolysis bullosa-e:

Ne-Herlic tip

Simptomi na koži su blagi do teški, javlja se na rođenju ili ubrzo po rođenju.

Herlic tip

Izrazito težak tip oboljenja, najteži od svih oblika bulozne epidermiolize, oboljeli rijetko žive duže od jedne godine. Do smrtnog ishoda dolazi usljed teške infekcije (sepse), neuhranjenosti, dehidracije, neravnoteže elektrolita ili opstruktivnih komplikacija disajnih puteva.

Šta je uzrok Herlic tipa junkcione Epidermolysis bullosa-e?

Herlic tip, najteži vid junkcione bulozne epidermiloize, izazivaju mutacije, tj. promene LAMC2 gena. Ovaj gen je odgovoran za stvaranje i pravilno funkcionisanje proteina koji se naziva laminin 332.

Laminin 332 pripada grupi proteina koji se nazivaju laminini. Ova grupa proteina reguliše rast ćelija, njihovo kretanje i vezivanje ćelija jedna za drugu (adhezija). Laminin 332 protein ima posebno važnu ulogu u bazalnoj membrani koja je u osnovi gornjeg sloja kože (epidermisa). Ova membrana daje snagu i elastičnost koži i stvara dodatnu barijeru između tijela i okoline.

Laminin 332 ima i nekoliko drugih funkcija:

  • važan je za zarastanje rana
  • bitan je za izgradnju rožnjače oka
  • važan je za razvoj zubne gleđi.

Usljed mutacije LAMC2 gena dolazi do defekata u stvaranju proteina laminina 332, on ne može na adekvatan način da obavlja svoju funkciju, što za posljedicu ima stvaranje proteina koji se ne mogu grupisati u mrežu koja daje čvrstinu i stabilnost, te tako, ćelije kože postaju osjetljive i podložne razdvajanju.

Kako se nasljeđuje Herlic tip junkcione Epidermolysis bullosa-e?

Herlic tip junkcione bulozne epidermiolize se nasleđuje autozomno recesivno.

To znači da se može desiti da roditelji nemaju oboljenje, ali su nosioci mutacije u LAMC2 genu, koji je odgovoran za ovu bolest. Ukoliko su oba roditelja imaju nosioci mutacije u ovom genu, postoji 25% verovatnoće da svaki od njihovih potomaka ima ovo oboljenje.

Takođe, postoji 50% vjerovatnoće da će dijete, kao i roditelji, biti nosilac mutiranog gena, ali neće biti obolelo. Djeca koja nisu oboljela, ali su nosioci izmjenjenog gena, taj gen mogu prenositi svojim potomcima, a u kombinaciji sa partnerom koji je takođe nosilac recesivnog gena, mogu imati i oboljelu djecu.

Vjerovatnoća da dijete čija su oba roditelja nosioci mutacije u LAMC2 genu nema oboljenje i da ne bude nosilac gena je 25%.

Ukoliko nijedan od roditelja nije nosilac izmjenjenog gena za Herlic tip junkcione bulozne epidermiolize, njihova djeca ne mogu biti oboljela, niti mogu biti nosioci bolesti.

Koji su simptomi Herlic tipa junkcione Epidermolysis bullosa-e?

Oboljeli od ove bolesti, tzv. djeca leptiri na svojoj koži imaju veliki broj plikova i rana. Zbog toga što je njihova koža izrazito osjetljiva, oni mogu osjetiti vrlo jak bol pri svakom dodiru ili manjem pritisku. Kako je ovo nasljedno oboljenje izrazito teško, do smrti može doći u najranijem uzrastu djeteta.

Kod neke djece, promjene u vidu plikova i rana se mogu pojaviti i na sluzokoži, ne samo na koži. Povrede i rane na sluznicama digestivnog trakta dovode do hronične neuhranjenosti, anemije i usporenog rasta. Promjene na sluzokoži disajnih puteva za posljedicu imaju česte respiratorne infekcije.

Karakteristični simptomi su:

  • -Hipoplazija zubne gleđi – pojava bijelo-žućkastih fleka na zubima
  • -distrofija noktiju – bijele, sitne, tačkice na noktima i poremećaj razvoja nokta (krti, tanki, deformisani nokti)
  • -milia – bijele tačkice ili kvržice na licu djeteta
  • -osjetljivost kože
  • -bol kože pri najmanjem dodiru
  • -neadekvatno dobijanje na težini i zaostajanje u razvoju
  • -lokalizovani defekti kože – plikovi i rane na šakama, stopalima, koljenima i laktovima
  • -oštećenja kože slična opekotinama na većim površinama tijela
  • -atrofični ožiljci na koži
  • -zubni karijes
  • -ispadanje zuba
  • -opadanje kose
  • -poteškoće pri hranjenju i gutanju
  • -rane na sluznicama digestivnog trakta
  • -pilorostenoza – suženje pilorusa, otvora između želuca i tankog crijeva
  • -otežano hodanje usljed smanjene pokretljivosti zglobova i srastanja prstiju na nogama
  • -bakterijske i gljivične infekcije
  • -sepsa
  • -smanjena funkcija koštane srži zbog hroničnog zapaljenja
  • -pojava malignih tumora kože

Zbog velikog broja rana na tijelu, oboljela djeca su u neprekidnom riziku za različite infekcije. Takođe, mogu se lako povrijediti u različitim situacijama koje su za drugu djecu bezbijedne i bezazlene.

Junkciona Epidermolysis bullosa nema uticaja na inteligenciju djeteta.

Bulozna epidermoliza generalno, pa tako i Herlic tip nisu zarazne bolesti i ne mogu se dobiti u kontaktu sa oboljelom osobom.

Kako se liječi junkciona Epidermolysis bullosa?

Zbog vrlo teške kliničke slike, liječenje djece sa ovim oboljenjem zahtjeva prisustvo i intervencije većeg broja različitih stručnjaka.

Nažalost, još uvijek ne postoji lijek za ovu nasljednu bolest i za sada, moguća je samo simptomatska terapija – tretman plikova i rana na koži i spriječavanje sekundarnih infekcija. Ukoliko dođe do teških deformiteta neophodne su hirurške intervencije.

Kod mnoge oboljele djece se razvije anemija zbog konstantnog gubitka krvi putem rana na koži i sluzokoži, slabog unosa hrane, loše apsorpcije gvožđa i supresije koštane srži usljed hroničnog zapaljenja. Iz ovog razloga, neophodno je liječiti anemiju i deficit gvožđa.

Zbog poteškoća sa gutanjem i hranjenjem, djeci sa ovim oboljenjem može biti potrebna gastrostoma – sonda koja se plasira kroz trbušni zid i omogućava ishranu pacijenta.

Iako u ovom trenutku ne postoji zvanično odobrena terapija za Herlic tip junkcione bulozne epidermiolize, u toku je nekoliko istraživanja u velikim svjetskim medicinskim centrima u kojima se primenjuje liječenje matičnim ćelijama u cilju terapije ovog oboljenja.

Kako se dijagnostikuje junkciona Epidermolysis bullosa?

S obzirom na to da u neonatalnom periodu, tj. po rođenju bebe, svi tipovi bulozne epidermiolize mogu izgledati slično, nije moguće postavljanje dijagnozu tipa bolesti na osnovu simptoma bolesti.

Ukoliko se posumnja na oboljenje Epidermolysis bullosa, neophodna je biopsija kože i adekvatna patohistološka obrada uzorka transmisionom elektronskom mikroskopijom (TEM) i/ili mapiranjem imunofluorescentnih antitijela/antigena.

Zahvaljujući napretku tehnika molekularne genetike, dostupno  je genetičko testiranje na mutacije u većini gena za koje se zna da su povezani sa različitim tipovima bulozne epidermiolize.

Danas, zahvaljujući neinvazivnim prenatalnim genetičkim testovima najnovije generacije, moguće je da se još tokom rane trudnoće, tj.prije rođenja djeteta, utvrdi da li postoji rizik da dijete bude oboljelo od ove teške nasljedne bolesti. Ovaj tip testova, pored Herlic tipa junkcione bulozne epidermiolize, omogućava skrining i za brojne druge bolesti koje roditelji mogu prenijeti svojoj djeci, a otkrivaju i poremećaje na nivou hromozoma, koji se u ranoj trudnoći ne mogu utvrditi ultrazvučnim pregledima niti drugim testovima.

Zbog težine oboljenja, vodeće međunarodne organizacije poput Američkog koledža ginekologa i opstretičara (American College of Obstetrics and Gynecologists (ACOG)) i Američkog koledža za medicinsku genetiku i genomiku (American College of Medical Genetics and Genomics (ACMG)) genetičko testiranje na ovo oboljenje preporučuju svim parovima koji planiraju potomstvo, a posebno onima sa porodičnim opterećenjem. U skladu sa ovim, i u našoj zemlji su dostupni najsavremeniji genetički testovi koji svakom pojedincu ili paru omogućavaju utvrđivanje da li su nosioci mutacije gena koja je odgovorna za nastanak Herlic tipa junkcione bulozne epidermioloize.

Adventia genetički skrininig test utvrđuje da li su roditelji nosioci ove genetske bolesti. Upravo zbog toga, značaj testiranja je izuzetno važan, kako bi se predupredile eventualne posljedice i kako bi parovi bili informisani o svom genetskom zdravlju. Adventia test može da se radi u svakom starosnom dobu, a potpuno je bezbijedan i za trudnice.